NEWS
latest

27 February

Opsesivna ljubav

Termin „opsesivna ljubav“ se pogrešno koristi jer predstavlja negaciju ljubavi, a često se glorifikuje putem raznih književnih i drugih umetničkih dela gde se opisuje kao fatalna ljubav koja prkosi razumu. Partner se ne vidi kao takav kakav je (ljubav kao prihvatanje partnerovih i mana i vrlina), predstava je nerealna, pa dominira pokušaj da se osoba uklopi u već postojeći obrazac. Ljudi teško priznaju da su opsednuti, takvo stanje je po njima ljubav ili zaljubljenost iako to nije.


Opsesivna ljubav se pretvara u svoju suprotnost, prepuna je bola, neizvesnosti, nesigurnosti, straha od odbacivanja, očaja, zavisnosti, ljubomore, psihičkog bola koji prerasta u fizički.

U njoj su osećanja pomešana,dominira anksioznost („voli me, ne voli me“) ali ne ona prožeta optimizmom i slatkim iščekivanjem pre početka veze, već prožeta opsesivnošću koja znači „ako me ostavi, sve je uzalud, nema razloga da postoji (m)“. Na potencijalni kraj veze se gleda kao na završetak svega smislenog, česti su slučajevi psihičkog i fizičkog nasilja i sumanute ideje ljubomore sa tragičnim ishodom („ako ne može da bude moja, neće biti ničija“). Da bi se sprečio takav razvoj događaja neophodno je delovati na vreme (pre ili na početku destruktivne veze).

Do ljubavne opsesivnosti najčešće dovode nejednakost između partnera (razlika u godinama, mestu boravka, socijalnom i bračnom statusu, višku slobodnog vremena i sl.), nedostatak samopouzdanja i doživljaj odbačenosti. Osobe sklone opsesivnim emocijama prebrzo ulaze u vezu, neko ih privuče na osnovu fizičkog izgleda, pri čemu zanemaruju ostalo (osobine ličnosti, potrebe, temperament, interesovanja i sl.), a emocije svaki put opisuju kao nikad intenzivnije. Vrlo se brzo „prilepljuju“, odvajaju partnera od familije i prijatelja, pri čemu imaju jak doživljaj nepoverenja, ljubomore i potrebu za kontrolom, sklonost dramatizacijama koje pogrešno tumače kao izraz ljubavi, a partnerovo bavljenje drugim aspektima života zbog difuznih granica i potrebe za simbiozom doživljavaju kao zanemarivanje. Pojačavajući pritisak, partner se sve više povlači, što doživljavaju tragično, smišljajući osvetu.

Ljubavni opsesivci smatraju da previše vole i imaju neverovatan „talenat“ da ih zainteresuje emocionalno nedostupni partner bez kapaciteta za bliskost, a nemir u stomaku pripisuju zaljubljenosti umesto znaku upozorenja. Integrisana osoba sa kapacitetom za bliskost im je nezanimljiva, previše mirna jer nema fatalnosti i dramatike. Nalaze partnera sa greškom jer žele da su potrebni, nesvesno očekujući da kao takvi neće biti ostavljeni. Nakon početnog trijumfa što su osvojili partnera, pokušavaju da ga menjaju (pokušavajući da mu suzbiju loše navike) i spašavaju (u bajkama opisan fenomen magičnog poljupca sa terapijskim efektom promene: lepotica i zver, princeza ljubi žabu).

Pogrešno veruju da će snagom ljubavi promeniti partnera, čime nesvesno pokušavaju da poprave loše obrasce iz detinjstva (pored emocionalno nedostupnog roditelja razvijena je težnja da se za ljubav opsesivno bore i to na pogrešnom mestu, od osobe koja to ne može da pruži, a za to krive sebe). Kako u tome ne uspevaju (čak i ako se partner promeni postaje im kao takav nezanimljiv, pa uleću u drugu disfunkcionalnu vezu), iznova potvrđuju lošu sliku o sebi kao nekom ko ne zaslužuje ljubav, čime pojačavaju doživljaj inferiornosti. Preporučuje se psihoterapija u cilju podizanja samosvesti, preispitivanja disfunkcionalnih obrazaca i jačanja zdravih kapaciteta.
Opsednutost nije zaljubljenost, mada se često izjednačava. Osoba gladna ljubavi opsesivce na početku tumači pogrešno, npr. na posesivnost i ljubomoru gleda kao na izraze ljubavi. Koriste se racionalizacije „toliko me voli da ne može bez mene“, preko mnogih oblika posesivnog ponašanja se prelazi i tone u destruktivnu vezu.

Ljubomora je strah od gubitka ljubavi, predstavlja izraz nesigurnosti i i/ili projekciju sopstvenih nedozvoljenih težnji, a posesivnost se javlja kod osoba difuznih granica, koji drugog doživljavaju kao sopstveno vlasništvo. Na početku obično ne pokazuju pravo lice već socijalnu masku, iza zainteresovanosti za detalje, upoznavanja i brzog zbližavanja sa svima, sačekivanja, pokušaja menjanja najčešće se krije pokušaj kontrole. Ne tragaju za istinom, već traže dokaze nevere koje najčešće nema, ali to im nije bitno jer „znaju“ pravu istinu.

Opsednutost nije ljubav. Kad neko voli, želi toj osobi dobro ali ne nametanjem stavova, menjanjem njenog izgleda, osobina i ponašanja. Teško mu je kad voljena osoba pati, pomaže maksimalno, raduje se kad je srećna, pruža užitak. Ljubavni opsesivci žele da menjaju nečiji izgled (boju kose, frizuru, način oblačenja, šminku, čak predlažu plastične operacije), porodicu, profesiju, prijatelje, hobije, veroispovest, način ishrane i sl., sve što predstavlja stub identiteta, doživljaja sebe, pod izgovorom „bolje od tebe znam šta je za tebe dobro“.



Izvor: pharmamedica.rs

« PREV
NEXT »

No comments