Jezero Karačaj izgleda kao vrlo prijatno mesto na kojem biste se mogli odmoriti i ne trošiti previše novca. Ipak, postoji samo jedan problem – ne biste se vratili živi.
Naime, nakon samo sat vremena provedenih ovde nivo radijacije u vašem telu iznosio bi 600 rendgena što predstavlja smrtonosnu dozu.
![](https://4.bp.blogspot.com/-oeKvYPSEYA0/WgXDszcLnDI/AAAAAAAADpY/ugFr_zTQ49onX6EIUsC3Aqi6ynFm1o2GwCLcBGAs/s320/jezero-karacaj.jpg)
Fabrka je izgrađena četrdesetih godina prošlog veka nakon što su Sovjeti proizvodnju oružja preselili na istok kako bi izbegli nacističku invaziju.
Majak je bila jedna od najznačajnijih fabrika nuklearnog oružja u koju stranici nisu smeli da uđu punih 45 godina.
Tek nakon što je Boris Jeljcin potpisao uredbu iz 1992., zapadnjaci su dobili pristup fabrici i jezeru i proglasili ga najzagađenijim mestom na Zemlji.
Tokom decenija izolacije, inženjeri su ispuštali nuklearni otpad u jezero koji je bio koktel radioaktivnih elemenata, uključujući dugotrajne fisijske proizvode kao što su Strontium-90 i Cesium-137.
Dok se nije saznalo šta rade, u regionu je zabeleženo povećanje od 21 odsto dijagnoza kancera, 25 odsto više urođenih mana i 41 odsto više obolelih od leukemije.
U trci sa Zapadom, kada je reč o naoružanju, inženjeri u Majaku nisu brinuli o sigurnosti, pa se tokom pedesetih i šezdesetih dogodilo nekoliko nesreća u nuklearnom pogonu.
![](https://1.bp.blogspot.com/-89FK-7taNcA/WgXDs6qzJhI/AAAAAAAADpU/43Kh7HTLAUEEnJdxJBW1XowFxyJoWkIGwCLcBGAs/s320/otrovno%2Bjezero%2Bpored%2Breke.jpg)
Takođe, obližnja rekla Teča iz koje je nekoliko sela crpelo pitku vodu bila je do te mere kontaminirana da je čak 65 odsto stanovnika osećalo posledice zračenja, a lekari su u svojim dijagnozama navodili da su u pitanju pacijenti sa "posebnom bolešću".
Njihovi kartoni bili su tajna sve do devedesetih godina.
Sredinom pedesetih godina inženjeri su odlučili da nuklearni otpad skladište u burad, a septembru 1957. godine 70 tona radioaktivnog otpada je eksplodiralo.
Površinu od 23.309 kvadratnih kilometara prekrili su izotopi cesijuma i stroncijuma, ugrozivši živote 270 hiljada stanovnika SSSR.
Kako ne bi privukli pažnju inostranih medija, vlasti su odlučile da otpad ubuduće odlažu na više lokacija.
Deset godina kasnije podružje je pogodila suša i jezero Karačaj je počelo da se suši otkrivajući radioaktivni otpad. Vetar je raznosio čestice što je broj izloženih ljudi povećalo na pola miliona.
Između 1978. i 1986. godine jezero je ispunjeno sa skoro 10 hiljada šupljih betonskih blokova kako bi se sprečilo pomeranje sedimenata.
Većina stanovnišsta je u međuvremenu evakuisana sa šireg područja, ali bilo je onih koji nisu otišli pa danas piju zagađenu vodi i otrovan vazduh.
Jezeru se ne približavaju, ali uprkos tome stopa smrtnosti je jako visoka.
Izvor: vesti-online.com
No comments
Post a Comment