NEWS
latest

Poezija

poezija/block-2

Obrazovanje

obrazovanje/block-5

Poučna priča

poučna priča/block-6

Putovanja

Italija/block-4

Zdravlje

zdravlje/block-3

Zanimljivosti

zanimljivosti/block-2

Italija

Italija/block-3

Ishrana

ishrana/block-1

NASLOVI

15 March

Kome treba muzička kritika?

 Kome treba muzička kritika?


Klasična muzika živi u Nišu. Njene su Horske svečanosti, Nimus, Simfonijski orkestar i Fakultet umetnosti. Niš ima publiku, izvođače, stručnu javnost, koncertni život, ima i medije, ali nema muzičku kritiku. Sporadični tekstovi na temu održanih koncerata uglavnom se svode na puko izveštavanje. Čak i ako se u lokalnim javnim glasilima pojavi po koji članak ili prilog imenovan kao muzička kritika, on najčešće ne sadrži ni osnovne elemente ove specifične novinarske vrste. To nije dobro, jer konstruktivna umetnička kritika doprinosi kulturnom životu jedne sredine. Ona je pre svega preduslov za zdravu kompetitivnost, jer podstiče diskusiju i promišljanje. Kritika predstavlja utisak javnosti o umetničkom stvaralaštvu iz perspektive distancirane od prijateljskih, rođačkih i utilitarno-kolegijalnih “bravo, sjajan si!” odnosa. Naposletku, kritika je elementarni segment procesa unapređivanja u bilo kom domenu, pa tako i u umetnosti.

Muzička kritika, kao deo umetničke kritike i istovremeno kao jedna žurnalistička forma, podrazumeva: analitičko prosuđivanje, vrednovanje i tumačenje kompozicija i njihovih interpretacija. Predmet kritike takođe može da bude i široka paleta odnosa pojedinaca ili celokupnog društva prema ulozi muzike u kulturnom životu jedne sredine. Očekuje se da muzička kritika bude objektivna, što podrazumeva obrazloženo ocenjivanje muzike, utemeljeno u jasnim muzikološkim i estetičkim principima. Pored toga, ona je uvek i subjektivna, jer iskazuje lični stav kritičara prema određenoj umetničkoj pojavi. Verovatno je ova svojevrsna kontradiktornost jedan od razloga što muzičke kritike nisu omiljeno štivo samih muzičara. Ipak, to nikako ne umanjuje njen značaj u lokalnom, regionalnom ili nacionalnom kulturnom kontekstu.


A kome je zapravo potrebna muzička kritika?

Publici. Muzičke kritike koje se objavljuju u elektronskim i štampanim medijima koji nisu namenjeni usko stručnoj javnosti, obraćaju se najširoj publici. Iskazujući svoju procenu, muzički kritičar posreduje u komunikaciji na liniji kompozicija-izvođači-publika. Autor kritike je tako u prilici da kod čitalaca podstakne interesovanje za konkretnu muzičku temu, kao i za oblast klasične muzike uopšte. U tom pogledu muzička kritika je jedan od najznačajnijih oblika popularisanja klasične muzike. Njome se može uticati na razumevanje same muzike, ali i, još dublje, na formiranje muzičkog ukusa publike, zbog čega je posao kritičara veoma odgovoran.

Izvođačima. Većina izvođača se ne bi složila sa tvrdnjom da im muzička kritika uopšte može biti od neke koristi, ali takav stav nije neuobičajen. Još u 19. veku je Eduard Hanslik, slavni nemački muzički pisac, govorio da „po pravilu, pevači i virtuozi smatraju tačnim samo pohvale, nikada zamerke.“ Ipak, nakon odsviranog ili otpevanog koncerta, kritika u pisanoj formi predstavlja odjek, refleksiju, glasno razmišljanje, sve ono što nije sadržano u aplauzu i ovacijama, sve ono što kolega prilikom čestitanja iza spuštene zavese nije umeo ili nije želeo da izrazi. Kritika je artikulisan glas stručne javnosti koji muzički izvođač, ako želi, može upotrebiti za proces samovrednovanja, a potom i modifikovanja, pa i podizanja kvaliteta interpretacije, koncipiranja repertoara ili drugih aspekata svoje umetnosti.

Stručnoj javnosti. Muzičke kritike predstavljaju dokument za budućnost. One su trajno svedočenje o današnjim koncertima, koje će sutra postati vesti iz prošlosti i koje će dobiti istorijsko značenje. Pomoću njih će muzikolozi, muzički teoretičari i pedagozi rekonstruisati i tumačiti događaje iz našeg doba, u godinama koje predstoje. Čak ni audio-vizuelni snimci koncerata ne umanjuju ulogu muzičke kritike u rasvetljavanju istorijskih činjenica, upravo zbog subjektivnosti kao značajnog elementa ovih napisa. Praktično – lični stav kritičara publikovan u medijima jedini je trajni svedok recepcije dela u jednom vremenu.

Organizatorima muzičkog života. Kulturne institucije i ostali organizatori koncerata mogu koristiti muzičke kritike kao ogledalo uspešnosti već održanih muzičkih događaja, a time i kao putokaz za planiranje predstojećih. Imajući u vidu da je predmet kritike često vezan i za sagledavanje uloge konkretne umetnosti u širem kontekstu, možemo zaključiti da muzičko novinarstvo ima potencijal da značajno doprinese kreiranju i unapređivanju muzičkog života jedne sredine.

Medijima. Kroz iskaze o koncertnom životu, interpretacijama, repertoarima, izvođačima, stanju muzičkog života, kritika se uključuje u proces informisanja. Koncert je događaj, a kritika je vest o tom događaju. Zapravo, ona je i više od vesti, više je i od izveštaja, iako u sebi sadrži i elemente ovih formi. Ona je ponajviše komentar ili reportaža. Publikovanjem kritika mediji dokumentuju kulturna dešavanja, utiču na javno mnjenje i podižu dostupnost umetnosti.

Muzička kritika u Nišu ne postoji. Njen značaj nije prepoznat čak ni na nivou planiranja unapređenja kulturnog života grada. Bez muzičke kritike, muzički život Niša reflektuje se jedino u aplauzima, ovacijama, tapšanjima po ramenu i objavama na društvenim mrežama. Da li je kulturi Niša to dovoljno?


Autor: Nataša Tasić

14 March

Pravilna ishrana protiv anemije


Stanje u kome crvena krvna zrnca iz bilo kog razloga imaju ograničenu sposobnost za transport kiseonika je poznato kao anemija (malokrvnost). Pritom, jedan od najčešćih uzroka anemije koji je povezan sa ishranom jeste nedostatak gvožđa, ali mali broj ljudi zna da anemija može biti posledica i drugih nedostataka u ishrani kao što su nedostatak vitamina B12, B9, B6, proteina i vitamina C, zatim posledica uzimanja određenih lekova, infekcije, posledica dijalize krvi kod bubrežnih bolesnika, oboljenja vitalnih organa koji su potrebni za stvaranje i sazrevanje crvenih krvnih zrnaca, krvarenja i slično.

Anemija koja je posledica nedostatka gvožđa je poremećaj koji se češće javlja kod osoba ženskog pola u reproduktivnom periodu i kod osoba koje pripadaju nižem socijalnom staležu.

Jednolična ishrana, preterana upotreba alkohola i kafe, vegetarijanstvo, nepravilno sprovođenje posta, drastične dijete za mršavljenje, izbegavanje svežeg voća i povrća i sl. povećavaju mogućnost za pojavu anemije.

Simptomi anemije su uzrokovani nedovoljnom prilivom kiseonika u telesna tkiva i prepoznaju se kao malaksalost, teško disanje i nedostatak vazduha, pospanost, nesposobnost za fizički i umni rad i oslabljenost imunog sistema. Obično je kod anemičnih osoba koža bleda i bez života, ruke i noge hladne, rad srca ubrzan a kod osoba kod kojih anemija traje dugo javljaju se i promene na noktima, na kosi i u usnoj duplji. 

Ukoliko unos gvožđa putem hrane nije dovoljan, kao i kada su potrebe povećane, mogu se po savetu lekara, uzeti suplementi i to najbolje između obroka na prazan stomak raspoređenih na 2-3 puta dnevno 3 meseca u ukupnim dozama do 100 mg. Kao dodaci, koriste se vitamini B kompleksa (B6, B12, folna kiselina) i vitamin C. Preterani unos gvožđa je toksičan.

Anemija zbog gubitka krvi je najčešća kod žena u generativnom periodu, zbog učestalih i obilnih krvarenja i ovaj problem se obično dobro rešava kod ginekologa, uz nadoknadu gvožđa pomoću različitih preparata. Ipak, posebnu pažnju treba obratiti na dugotrajnu anemiju, koja se teško popravlja lekovima i adekvatnom ishranom. Tada treba misliti na mogućnost postojanja tumora debelog creva, kada postoji stalno krvavljenje sa nekog mesta na sluzokoži, ali to mesto nije lako dostupno pregledu, a krv nije vidljiva golim okom u stolici - upozorava doktorka.

Ona napominje da treba redovno raditi testove na anemiju, pogotovo ukoliko je neko u porodici ranije već bolovao od ove bolesti, jer je to jedini način da se bolest uhvati na vreme.

Zdrava odrasla osoba koristi svega 5-10% ukupnog sadržaja gvožđa iz hrane koju pojede, a u situacijama kada je unos gvožđa nizak organizam se prilagođava tako što povećava preuzimanje od 3 do 6 puta. Iako je široko rasprostranjeno u raznim vrstama hrane, gvožđe se najbolje koristi iz namirnica životinjskog porekla kao što su crveno meso i riba, jer se u ovim namirnicama nalazi u specifičnom tkz. hem obliku. Non-hem oblik gvožđa koji se nalazi u jajima, žitaricama, voću i povrću se teže preuzima u crevima.  






Preuzimanju gvožđa u crevima značajno doprinosi i vitamin C tako što vezuje gvožđe i stvara kompleks koji lakše prolazi crevnu barijeru. S druge strane, suprotan učinak ima prisustvo oksalata i fitata, koji se nalaze u integralnim proizvodima i soji, pa integralni hleb i soju ne treba kombinovati sa crvenim mesom i ribom. Osim što je potrebno da povećaju unos crvenog mesa, ribe i vitamina C, anemične osobe treba da izbegavaju unos koka-kole, kafe i čajeva za vreme ili neposredno posle jela. Razlog je taj što tanin iz ovih napitaka smanjuje dostupnosti gvožđa u crevima za čak 50% zbog stvaranja nerastvornog kompleksa. 

Pravilno planirana, česta i kombinovana ishrana (sa namirnicama i biljnog i životinjskog porekla) koja zadovoljava vaše povećane potrebe organizma može i bitno sprečiti razvoj deficitarnih poremećaja (kao što je anemija).


Savet za ishranu kojom se sprečava razvoj malokrvnosti usled nedostatka gvožđa…

Sadržaj gvožđa je različit u različitim namirnicama. Namirnice bogate gvožđem koje lako ulazi u organizam, takozvano hem gvožđe, su meso i žumance. 

Zabluda je da je zeleno povrće, kao što je kopriva i slično zeljasto bilje dobar izvor gvožđa. 

Povrće je odličan izvor hranljivih materija i mora da bude svakodnevno zastupljeno u ishrani. Nažalost povrće često ne sadrži dovoljne količine gvožđa ili ono loše iz njega ulazi u organizam jer nije u hem obliku. 



Namirnice koje sadrže dosta gvožđa

Meso
  • tamnije meso sadrži veću količinu gvožđa
  • džigerica je osnovno skladište gvožđa za ljude
  • goveđe meso ima najviše gvožđa, pa jagnjetina
  • ima ga i u svinjetini i belom živinskom mesu

Morski plodovi
  • najbogatiji izvori gvožđa 
  • naročito ostrige i školjke
  • tu su i ribe: losos, tunjevina, sardine...

Mahunarke i povrće 
  • pasulj, grašak, sočivo, soja
  • proizvodi od soje: mleko od soje, vegetarijanski burger i tofu
  • spanać, blitva, kelj, brokoli, špargle...

Voće
  • Suvo voće kao što su grožđe, kajsije ili šljive sadrži najviše gvožđa
  • Voće bogato vitaminom C (pomorandže, jagode, dinja, grejpfrut) povećava apsorpciju gvožđa
  • Orasi su dobar izvor gvožđa, kao i bademi i indijski orah, borovnice, kupinovo vino


TOP  svakodnevnih namirnica koje sadrže gvožđe

* Jetra – 23 mg (129% PDU)
* Žitarice obogaćene gvožđem (pogledajte etiketu na ambalaži) – jedna šolja 4,5-18 mg
* Crna čokolada i kakao u prahu – 17 mg (97% PDU)
* Semenke bundeve – 15 mg (83%)
* Orasi, kikiriki, lešnici, badem – 6,1 mg (34% PDU)
* Pasulj i mahunarke – 3,7 mg (21% PDU)
* Suve kajsije – 6,3 mg (35% PDU)
* Šljive – 3,5 mg (20% PDU)
* Artičoke – 3,4 mg (19% PDU)
* Kozice – 3,1 mg (17% PDU)
* Mekinje (pola šolje) – 3 mg (16% PDU)
* Tofu – 2,7 mg (15% PDU)
* Tuna plava – 1,3 mg (7% PDU)
* Žumance jajeta (jedno) – 0,6 mg (3,5% PDU)
* Kikiriki puter (2 supene kašike) – 0,6 mg (3,5% PDU)
* Voće i povrće (nehem)
* Suvo grožđe – 1,9 mg (10%)
* Govedje pečenje – 2,9 mg (16% PDU)
* Ćureće meso – 2,3 mg (13% PDU)
* Pileći bataci – 1,3 mg (7% PDU)
* Pileće grudi – 1 mg (6% PDU)


DIJETO-TERAPIJA KOD ANEMIJE

Anemija se može uspešno lečiti dijeto-terapijom, samo ako je njen uzrok poznat. Da li je anemija natala nepravilnom ishanom, ili pak zbog dejstva nekih drugih endogenih ili egzogeneih činilaca, dijeto-terapija je,  pored  medikamentozne terapije, glavni uslov za ozdravljenje.

Kod sprovođenja dijeto-terapije anemije nutritivnog tipa, mora se voditi računa o sposobnosti organizma da unešenu hranu razloži i iskoristi. Ovu anemiju često prati i smanjeni apetit, a nije redak slučaj da se javlja kod mršavih, a i kod gojznih osoba. Naravno, da osnov za dijeto-terapiju  mora biti hranjiva vrednost unete hrane i njen gradivni, energetski i zaštitni potencijal.


Sastav dnevnog obroka

Kalorijska vrednost dnevnog obroka kod odrasle osobe u fazi lečenja anemije, ne treba da bude veća od 2.200 do 3.000 k.kalorija. Ove vrednosti su promenjljive, jer se mora voditi računa o realnim energetskim rashodima, odnosno o vrsti i težini rada koji bolesnik obavlja.  Treba imati na umu, da anemija ne mora uvek biti praćena pothranjenošću, ili smanenem telesne težine. Ima dosta slučajeva u praksi koji pokazuju na činjenicu da ogranizm, zahvaćen anemijom, sadrži suvišne količine masti, a to nam ukazuje da nije uvek potrebno povećavati energetsku vrednost dnevnog obroka.

Belančevine moraju biti zastupljene u dijeto terapiji u optimalnim količinam i to naročito belančevine životinjskog porekla. Njihov značaj za sintezu strome eritrocita, je ogroman. Kada govorimo o odraslim osobama (pretežno muškarci), količine belančevina treba da se kreću u vrednostima od 140 do 150 grama, što čini 20 %, od kalorijske vrednostu dnevnog obroka, od toga najmanje 50 % treba da bude belančevina životinjskog porekla.

Masti treba da učestvuju u dnevnom obroku sa 70 do 105 grama, odnosno 28 do 31 % ukupnih dnevnih kalorija. Ove količine su preporuka na osnovu pretpostavke da se u slučajevima anemije često javlja oslabljena funkija organa za varenje.

Ugljeni hidrati treba da čine 41 do 54 %, odnosno 250 do 350 grama u dnevnih potreba kalorijske vrednosti obroka. Posebno je važno da te odabrane namirnice i dijeto-terapiji budu nosioci antianemijskih činilaca: mineralnih materija, oligoelemenata i vitamina. One treba da budu u oliku žitarica, voća, povrća i leguminoza. Preterana upotreba ugljenih hidrata izražena kroz šećerne koncetrate, može negativno delovati na apetit, a takođe mogu izazvati i nedostatak vitamina B kompleksa, što posebno dodatno smanjuje apetit.

Vitamini su od posebnog, krucijalnog značaja za lečenje anemije dijeto-terapijom. Nije ih moguće izdvojiti po značaju, jer svaki za sebe učestvuje u procesima od posebne važnosti. Vitamini  A i C, (posebno vitmin C) značajno poboljšavaju apsorbciju gvožđa i ubrzavaju sintezu hemoglobina. Dok vitamini B kompleksa, a posebno tiamin, riboflavin, niacin, folna kiselina i cijanokobalamin, znatno povećavaju otpornost organizma prema infekcijama.  Dnevni obrok treba da sadrži minimum: 1,2 mg tiamina, 2,5 mg riboflavina, 13,0 mg niacina, 120 mg vitamina C i 7,0 mg vitamina A.

Moram da napomenem da samo mešovita ishrana (biljna i mesna), može u potpunosti da obezbedi folnu kiselinu, kao i sve ostale vitamine neophodne za lečenje nutritivne anemije.

Mineralne soli, kroz optimalan sadržaj gvožđa, bakra, kobalta, kao i ostalih oligoelemenata su značajne u lečenju anemije. Napominjem, da se kod težih oblika anemije moraju davati veće količine neorganskog gvožđa u dijeto-terapiji uz svaki obed.


Zastupljenost namirnica u dnevnom obroku:

Žitarice. U ovoj dijeto-terapiji prednost treba davati, po mogućstvu, hlebu od crnog brašna tipa 850, ili pak od belog, pod uslovom da je obogaćen mineralnim solima i vitaminima (posebno kalcijum, gvožđe i vitamini B kompleksa). Integralne žitarice su bogat izvor gvožđa, ali ih ne treba konzumirati istovremeno sa ostalim namirnicama, koje su takođe bogate gvožđem.

Mleko i mlečni proizvodi su siromašni izvor gvožđa. Međutim, ove namirnice su kvalitetan izvor belančevina i to onih koje su neophodne za sintezu hemoglobina i izgradnju stroma eritrocita. Mleko treba izbegavati u obedu sa namirnicama koje su bogat izvor gvožđa.

Meso i jaja. Optimalne količine gvožđa nalaze se u unutrašnjm organima životinja za ljudsku ishranu. Naročito u jetri (džigerica) i bubrezima, a takođe i u mršavim mesima. Crvena i bela mesa, zatim crno meso kod živine (naročito ćureće), kao i jaja, imaju podjednako dovoljne količine gvožđa. Posebno treba obratiti pažnju na žumance iz jajeta, koje je izrazito bogato gvožđem. Morski plodovi, naročito  tunjevina, pa zatim školjke, dobrodošli su u jekovniku za osobe koje pate od anemije.

Masti sa niskom tačkom topljenja i bogate višim nezasićenim masnim kiselinama, kao i liposolubilnim vitaminaima imaju prednost i dijeto-terapiji anemije. Svoju zastupljenost u dijeti, takođe moraju podjednako imati imati kukuruzno i suncokretovo ulje.

Povrće u obliku pirea, sačinjenog od leguminoza-mahunarke, (pasulj, grašak, soja, kikiriki, bob, sočivo, lebleblija, rogač), moraju imati prioritet. Takođe i zeleno lisnato povrća mora imati optimalnu zastupljenost u svakom dnevnom obroku, kao i rotkvice, a posebno crni i beli luka. Posebnu pažnju treba obratiti na spanać koji je bogat oksalnom kiselinom, koja smanjuje apsorpciju gvožđa, pa ga ne treba stavljati u obede i mešati sa onim namirnicama koje su bogate gvožđem. 

Voće koje pored optimalnog sadržaja gvožđa ima  dovoljno askorbinske kiseline i antocijaninskih boja (sa velikim antianemijskim dejstvom), ima svakako prednost. Kajsije, trešnje, orasi, suvo voće (grožđe, smokve), lubenica, znatno pomažu u apsorpciji gvožđa.

Šećer. Beli šećer, saharozu treba izbegavati, ili ga koristiti u što manjim količinama. Prioritet treba da imaju prirodni šećeri i koncentrati (med), kao i kandirano voće.

Napici pre ostalih treba da budu od svežeg voća i povrća. Voćni sokovi isključivo ne gazirani i bez veštačkih zaslađivača. Prihvatljivi su i oni napici koji izazivaju lučenje sokove za varenje (kafa), ali u manjim količinama.  Dozvoljene su sasvim male količine alkohnih pića ( 0,03 dl) i to isključivo u svrhu potenciranja apetita, na pola sata pre obeda.

Začini su korisni jer podstiču lučenje sokova za varenje i dodatno aktiviraju apetit.

Odabrane namirnice, primenjene kroz odgovarajuća jela, treba uzumati u pet do šest manjih, pravilno raspoređenih obeda. Ova dijeto-terapija obezbeđuje: oko 150 grama belančevina, oko 100 grama masti i 175 grama ugljenih hidrata, kao i veće količine gvožđa (oko 60 mg), vitamina B kompleksa i askorbinske kiseline.

Mešovita, raznovrsno izbalansirana i uravnotežena ishrana, (meso, živinsko meso, riba, redovan unos svežeg voća i povrća (oko 400 grama, i namirnica bogate C vitaminom), bez gaziranih i veštački zaslađenih napitaka, uz minimalne količine alkohola, kafe i čajeva, najbolja je prevencija protiv anemije.


Boravak na moru

Udisanje morskog vazduha je izuzetno važno za decu koja su često bolesna i za žitelje grada koji udišu ugljen-dioksid. Dok udišemo morski vazduh, pročišćavamo disajne organe od čestica prašine i alergena, izbacuje se sluz kad imamo bronhitis i bronhijalnu astmu i lečimo anemiju.

1. Pročišćava krv
Prodirući kroz kožu u tkiva i krv, joni soli, rastvoreni u vodi, poboljšavaju rad štitaste žlezde i koštane srži, obnavljaju sastav krvi, stimulišu lučenje hemoglobina, štite nas od anemije.


2. Pomaže pri kožnim oboljenjima
Zbog pomenutog sastava elementa, voda povoljno deluje na kožu, pomaže kod kožnih obolenja, poput dermatitisa, psorijaze, ekcema.


3. Poboljšava organizam
Slani talasi masiraju telo, preko biološki aktivnih tačaka deluju na unutrašnje organe, npr. podstiču razvoj bubrega i jetre koji filtriraju i izlučuju štetne materije. Gornji sloj epidermisa taloži so, stičemo „slani omatač“ koji ostaje 34 nedelje tokom kojih blagotvorno utiče na zdravlje.


4. Inteligencija i rast
Jod utiče na lučenje hormona štitaste žlezde koji utiču na inteligenciju i rast. Ako nam nedostaje lučenje ovih hormona, zaostajemo u psihičkom i fizičkom razvoju, delujemo bezvoljno, patimo od viška kilograma. Jod se ne apsorbuje samo iz vode, već i iz vazduha, 12 puta lakše iz vazduha nego iz vode.


5. Smanjuje upale
Donosi olakšanje osobama koji pate od reume, artritisa, bola u leđima i mišićima.


6. Lakše se diše 
Morski vazduh oporavlja gornje disajne puteve, bronhije i pluća. Jedan mililitar morske soli sadrži hiljadu čestica morske soli. Slana isparenja nam pomažu da lakše dišemo, štiti nas od prehlade i bronhijalne astme.




Boravak u planinskim predelima gde je parcijalni pritisak kiseonika smanjen, a ultraljubičaste radijacije vrlo intezivne, ubrzava stvaranje crvenih krvnih zrnaca i hemoglobina. Takođe i apetit u ovim uslovima biva povećan, te tako dodatno pomaže organizmu u prevazilaženju problema sa anemijom.


Doc. Dr Lidija Dokmanović, Služba za hematologiju i onkologiju
Univerzitetska dečja klinika Tiršova

Dr Predrag Nenadić

Izvori; tirsova.rs - stetoskop.info - pravilna ishrana



Hrana za dobro zdravlje


Takozvana "superhrana" sastoji se od sastojaka koji vašem telu pružaju sve što je potrebno za dobro  zdravlje. Sigurno već znate koja je to hrana, ali za one koji nisu sigurni evo spisak neke po mišljenju svetskih stručnjaka najzdravije hrane i kako da je najjednostavnije pripremite za ukusan i zdav obrok.


Pečuruke
Ukusna mesnata namirnica koja može biti izvrsna niskokalorična zamena za crveno meso. Pečurke regulišu nivo estrogena kod žena i štite od raka dojke.

Isecite pečurke na listiće i prepržite ih na maslinovom ulju, dodajte beli luk i vino, pa dinstajte dok vino ne izvetri. Ovo je odličan prilog uz pečena pileća prsa ili bilo koje drugo meso.

Ječam
Žitarica bogata vlaknima i pravi borac protiv povišenog holesterola te vrlo korisna za regulaciju probave.

Skuvajte ječam i pasulj, dodajte koje god vam povrće padne na pamet i dobili ste ukusno varivo. Želite li bolji ukus, prepržite komadiće pršute i dodajte u varivo.

Orasi
Neverovatna namirnica bogata omega-3 masnim kiselinama koje snižavaju loš i regulišu dobar holesterol.

Kako biste iz ove namirnice izvukli samo najzdravije, nije potrebna nikakva priprema. Pomešajte šaku oraha, suvih smokvi i seme anisa i dobili ste energetsku bombu koju možete kombinovati umesto dezerta ili između obroka.

Ako nađete malo vremena pa orase u rerni malo prepržite, očistite ljusku, biće Vam desert kojem nećete odoleti. Samo nemojte preterati ... orasi su ipak masni.

Integralna testenina
Najzdraviji oblik testenine koji sadrži tri puta više vlakana od bilo koje druge. Žitarice sa celim zrnom vrlo su zdrave za vaš organizam i probavu.
Prepržite malo belog luka i dodajte tunu u maslinovom ulju, kukuruz i seckan paradajiz. Sos poslužite s parmezanom uz integralno testo.

Maslac od kikirikija ili badema
Ove proteinom bogate namirnice sadrže mononezasićene (oleinska) masne kiseline koje su vrlo dobre za srce. Maslac možete i sami napraviti.

Miksajte 2 šoljice prženog kikirikija ili badema, jednu i po kašikicu ulja, pola kašike smeđeg šećera i prstohvat soli. Volite li slađi maslac, dodajte malo meda.


Borovnica
Ovo supervoće bogato je vlaknima, izvrstan je antioksidans i izuzetno koristan za jačanje krvnih žila. Borovnice su i odličan izvor vitamina C, bioflavonoida, folne kiseline, kalijuma, kalcijuma i gvožđa.

Sladoled od vanile ili jogurt prelijte ovim ukusnim voćem i dobili ste zdravi dezert ili lagani doručak.

Sočivo
Sočivo se ubraja u grupu zrnastih mahunarki. Ne sadrži zasićene masnoće, kao ni štetni holesterol, a izvanredan je izvor topivih i netopivih vlakana. Poznata kao energetski vredna namirnica zbog visoke koncentracije vitamina B i velikih količina ugljenih hidrata.

Brzi recept: Sočivo se odlično slaže s paradajzom, belim i crnim lukom, mesom, suhomesnatim proizvodima, maslinovim uljem te ovčjim i kozjim sirevima pa napravite ukusno varivo ili kao prilog mesu.


Foto; pixabay.com

Porvo, grad iz bajke

Na južnoj strani obale Finske, na otprilike 50 km od Helsinkija, nalazi se grad Porvo(Porvoo). To je jedan od najstarijih srednjevekovnih gradova u Finskoj. Sa svojim živopisno obojenim drvenim kućama grad izgleda kao da je iznikao iz neke bajke. Jedna od najupečatljivijih drvenih kuća svakako je gradska kuća koja je obojena u roze boju.
Na obalama Porvonjoki reke prostire se niz jarko crveno obojenih zgrada, koje su postale zaštitni znak grada. Obojene su tako da bi odale počast švedskom kralju koji je početkom 18. veka dolazio u posetu. Danas su pretvorene u apartmane za iznajmljivanje i prilagođene su zahtevima sve više prisutnih turista.

Stari grad je u prošlosti nekoliko puta spaljivan, ali je opet iznova građen i obnavljan. U njemu se može uživati u lokalnim restoranima koji pored internacionalne, nude i tradicionalnu kuhinju. Ovaj deo grada prepun je zanatskih radnji, kafea i interesantnih umetničkih galerija.






Redakcija InfoNet Magazina
Fotografije: Dmitry Kirillov, Mihaly, pikkuanna, Richard Mortel, Simon Lee

Institucije i tela Evropske unije


Evropski parlament ima 736 članova koje direktno biraju građani Evrope na period od pet godina, i on omogućava da EU funkcioniše na demokratski način. EP ima četiri glavne uloge: diskutuje i donosi evropsko pravo zajedno sa Savetom Evropske unije, kontroliše nadzornu moć Evropske komisije, sa Savetom EU usvaja budžet EU i daje saglasnost za prijem novih država članica.


Evropski savet je institucija EU koju čine šefovi država ili vlada članica EU. Mada nema formalnu zakonodavnu moć, on utvrđuje okvirne političke prioritete, glavne inicijative, opšti politički pravac i prioritete EU tokom samita koji se održavaju četiri puta godišnje. Savet Evropske unije usvaja zakone EU, koordiniše generalne ekonomske politike država članica EU, potpisuje sporazume između EU i drugih zemalja, usvaja godišnji budžet EU, kreira spoljnu i odbrambenu politiku EU, i koordiniše saradnju između sudova i policija država članica. Evropskа komisijа je jedna od glavnih institucija Evropske unije. Ona reprezentuje i brani interese EU kao celine, i zato se još naziva i čuvarom ugovora. Ona sačinjava predloge novih evropskih zakona i, kao izvršno telo EU, obezbeđuje njihovu primenu.


Ove predloge zakona usvaja Savet EU i Evropski parlament. Značajna institucija je i Sud pravde Evropske unije, koji ima 27 sudija. On tumači pravo EU kako bi obezbedio njegovu jednaku primenu u svim zemljama EU. On takođe rešava pravne sporove između vlada država članica i institucija EU. Pojedinci, preduzeća i organizacije takođe mogu da se obrate Sudu pravde ukoliko smatraju da je neka institucija EU prekršila njihova prava.



Osim ovih institucija postoje i druge, kao što su:

• Evropski privredni i socijalni odbor, koji reprezentuje civilno društvo, poslodavce i zaposlene;
• Odbor regija, koji reprezentuje regionalne i lokalne vlasti;
• Evropski revizorski sud, koji proverava finansiranje aktivnosti Evropske unije;
• Evropski ombudsman, koji istražuje žalbe u vezi sa nepravilnostima u postupanju institucija i tela EU; i
• Evropska investiciona banka, koja finansira investicione projekte EU i pomaže malim preduzećima posredstvom Evropskog investicionog fonda.


Izvor : http://euinfo.rs

Čaj od kamilice

Kamilica, samonikla biljka 

Kamilica (botanički naziv Matricaria chamomilla) potiče iz istočne Evrope i Bliskog istoka a sada je ova lekovita biljka dobro poznata i rasprostranjena širom Evrope. Kamilica se danas i uzgaja ali u velikoj meri raste kao samonikla biljka na neobradjenim poljima.

Pošto nam je svima lako dostupna i nije skupa lekovita svojstva kamilice se često potcenjuju što je velika greška, zato podsećamo da je za Anglo Saksonce kamilica bila jedna od sedam svetih biljaka.

Stari Egipčani kamilicu su koristili kao lek protiv groznice, reume, sunčanice, nesanice, lošeg varenja. Danas se ova lekovita biljka najčešće preporučuje za lečenje stomačnih tegoba, upala, protiv stresa i alergija. 

Naziv Matricaria chamomilla potiče od latinskog naziva "majka" kao asocijacija na to se upotrebljava protiv bolesti koje pogadjaju zene.

Sada za one koji možda ne znaju da kažemo da je lekoviti deo biljke cvet i to da se kamilica bere u vreme cvetanja tokom aprila i maja meseca. Narodna medicina kamilicu rado preporučuje za širok spektar bolesti i tegoba kao što su: bolovi u stomaku, loše varenje, razne upale organa za varenje, gastritis, grčeve, bolne menstruacije. Poznata po svom blagom delovanju kamilica se često primenjuje kod dece i protiv grčeva u stomaku kod beba.

Čaj od kamilice ima umirujuće dejstvo pa je koristan za ublažavanje stresa, protiv nervne uznemirenosti, razdražljivosti, psihičke iscrpljenosti, nesanice. Posebno se preporučuje za ublažavanje nesanice kod dece. Čaj od kamilice priprema se jednostavno tako što se jedna mala kašikica čaja prelije sa 2 dl ključale vode, ostavi 5 minuta da odstoji zatim procedi i pije, najbolje bez šecera.

Kamilica je dobrodošla i za lecenje kožnih oboljenja jer pospešuje zarastanje rana, umiruje upalu i iritaciju. Često se primenjuije za ginekološka ispiranja i ispiranja očiju.

Čaj od kamilice takodje je koristan za inhalaciju disajnih organa protiv prehlade, alergijskog rinitisa i slično.

Kamilicu svakako treba upotrebljavati i kao prirodno sredstvo za negu lepote. Ukoliko se samo jednom nedeljno umivamo čajem od kamilice imaćemo lepšu i negovaniju kožu lica.

Ispiranje kose nakon pranja čajem od kamilice neguje kosu a plavoj kosi daje zlatnu boju i lepši sjaj.

Kamilica i mleko preporučuju se kao lek protiv bolnih menstruacija i to u vidu obloga koji se priprema tako sto se jedna velika kašika cvetova kamilice prelije sa 2 dl vrelog mleka. Nakon nekoliko minuta procediti, dok je još toplo nakvasiti gazu ili drugu odgovarajuću tkaninu pa drzati oblog preko stomaka.




Izvor; priroda-leci-sve.com

Ana Ahmatova – Poslednja zdravica



Za razoren dom podižem ovu čašu,
za gorko življenje moje,
za sudbinu našu
– usamljenost udvoje.

Pijem za tebe i za laž,
za izdaju zvojih usana,
za mrtvu hladnoću oka tvog,
za to što je grub i bez milosti svet ovaj naš
i što nas nije spasao Bog.


27. juni 1934. | Zbirka poezije: Sto godina ljubavi | Prevod Ljubica Nestorov



Loše navike iz spavaće sobe

Spavaća soba u svakom domu treba da bude ona posebna oaza mira gde odlazimo da se opustimo, odmorimo i napunimo baterije za novi radni dan.  Uprkos tome mnogima je uređenje i sređivanje spavaće sobe na dnu liste prioriteta jer „u nju gosti ne ulaze“ što je potpuno pogrešan pristup.

Naime, greške koje pravite tokom sređivanja i čišćenja spavaće sobe mogu uticati na kvalitet vašeg sna kao i na vaše raspoloženje, a to nikako ne želite.  Ako želite izvući maksimum od ovog prostora onda bi trebalo da izbegavate ove organizacione greške. I nemojte biti strogi prema sebi. Svi ih radimo.



(Ne)Pospremanje kreveta

Kad je ovo u pitanju, vaša mama je bila u pravu. Pospremanje kreveta svako jutro je veoma važno. Ne samo što nakon toga vaša soba odmah djeluje urednije, već sam taj proces pospješuje produktivnost i mentalno zdravlje. Budimo realni, za to vam neće biti potrebno više od dva minuta vašeg vremena. Naterajte sebe da dve sedmice, svako jutro pospremite krevet čim ustanete i videćete promenu.

Ako je jedan od razloga zbog kojih ne volite pospremati krevet hrpa dekorativnih jastuka koje vam se ne da slagati onda vam preporučujemo da ih izbacite iz sobe, stavite ih u dnevni boravak ili gostinsku sobu.


Čišćenje za vreme menjanja posteljine

Možda će vas ovaj tekst podstaći da odmah krenete sa čišćenjem spavaće sobe, ali vas molimo da ne napravite jednu kardinalnu grešku. Većina nas sa čišćenjem sobe kreće nakon skidanja prljave posteljine što je poptuno pogrešno.  Ako budete usisavali ili brisali prašinu dok su vam madraci i  jastuci „goli“ sva prljavština će završiti upravo na njima, a to svakako ne želite. I zato uvek prvo očistite sve površine pa tek onda menjajte posteljinu.


Ignorisanje madraca i jastuka

U spavaćoj sobi ima mnogo stvari koje treba održavati čistima, ali koje ne možemo jednostavno staviti u veš mašinu, a to su jastuci i madraci.  Iako su prilično zaštićeni posteljinom to nije dovoljno. U većini slučajeva, jastuke možete staviti u mašinu, ali sa madracima će posao biti nešto teži.

Veoma je važno da madrace redovno usisavate dok mrlje možete tretirati sa sodom bikarbonom. Idealno bi bilo da madrac pospete sodom, ostavite 24 sata i onda usisate. Na taj način će nestati eventualni neugodan miris, ali i mrlje.


Izvor: https://kucica.net