Studentski život nije lak, složiće se svi koji su studirali. Ima svoje lepe i manje lepe strane. Studenti, pak, sa strane nailaze na niz prepreka, od kojih je jedna najbitnija – osamostaljivanje. To naravno nije lako, adaptacija u novoj sredini, odvajanje od roditelja, briga o finansijama i sve ono što nismo morali raditi dok smo bili kod roditelja. Naravno, postoje i one lepše strane (upoznavanje novog društva, grada u kome studirate, izlasci), ali ovde ćemo se baviti pre svega, takozvanim “studentskim mukama”. Pročitajte koji su rezulatati istraživanja:
Nov način života – studenti iz unutrašnjosti imaju dodatnih problema da se prilagode na novu sredinu. Oni se odvoje od primarnih prijtelja, od porodice, ponekad i od emocionalnog partnera. Najčešće se javlja osećaj usamljenosti. Njima je potrebno dosta pomoći i podrške kako bi se privikli na sve to.
Bolonjski sistem – čini se da na većini fakulteta ne funkcioniše dobro, svaki od njih primenjuju svoju „Bolonju“. Oni služi da olakša studentima prilikom učenja, ali to u praksi ne izgleda tako. Studenti i dalje uče po 500 ili 1000 strana, a uz to i imaju obavezna predavanja i kolokvijume. Srednja škola nije bila laka svima, ali tada nije bilo potrebno da se uči knjiga od petsto, sedamsto ili hiljadu strana za jedan ispit. Sada se studenti suočavaju sa činjenicom da moraju da uče mnogo više, a često ih obrazovni sistem nije pripremio za to.
Bespotrebni predmeti – generalni stav studenata je da uče više nego što je to potrebno za njihovu materiju. Oni smatraju da imaju preobilno gradivo za učenje, kao i niz bespotrepnih predmeta, koji su van dometa njihove struke. (Šta će meni filozofija, sociologija, kulturna istorija, ako studiram strani jezik; ili fizika i engleski jezik ako studiram biologiju; ili pedagogija ako studiram matematiku). Oni zaključuju da im ti predmeti odvlače pažnju i oduzimaju vreme od učenja onoga što je vezano za njihovu struku i da je to razlog zašto kasnije nisu dovoljni stručni iz svoje oblasti.
Sledeći problem prilikom učenja – koncentracija.
Nakon učenja dolazi predispitna anksioznost. Anksioznost ili drugim rečima strah, koji je iracionalan, koji nema veze sa učenjem ili neučenjem, već sa (visokim) očekivanjima studenata. („Moram da položim taj ispit!“) Pre svega, strah od neuspeha, od pada na ispitu („Kako ću izaći pred očima profesora, roditelja..?“)
Imati želje i preferencije je zdravo i dobro za nas jer nas vodi ostvarivanju ciljeva. Imati zahteve i očekivanja je nezdravo jer nas neispunjenje istih uvodi u nezdrave emocije, navode psiholozi.
Prokrastinacija – „što možeš danas ostavi za sutra“, rečeno narodnim jezikom. Sa ovim se susreću svi studenti, ne samo srpski. Odugovlačenje sa učenjem, takođe se nadovezuje na prethodne probleme, na koncetraciju i obimnost gradiva. Odlaganje je način da ono što nas ne motiviše i ono što nam je manje lepo i zanimljivo, ignorišemo i ostavljamo po strani (dok se isto ne nagomila i ne krene da nas hvata panika – anksioznost).
Depresija – nažalost, ovo je česta boljka naših studenata. Mnogi ne žele da pričaju o tome, da zatraže pomoć, ali brojke su poražavajuće, čak 31,6 % studenata se susreće sa ovim problemom. Razne vrste aktivnosti treba uvrstiti u svoj studentski život: šetnja, trčanje, vožnja rolerima ili biciklom, odlazak sa prijateljem na kafu, u pozorište, bioskop...
Psihlozi smatraju da osoba treba da se upozna sa svojim snagama i slabostima, da prihvati sebe bezuslovno, i da nauči da prepozna misli koje dovode do toga da se depresija javi. Ali ono što je bitno za sve studente jeste da znaju da NISU SAMI, i da mogu slobodno da razgovaraju o o ovom problemu sa osobom od poverenja.
Izvor: http://www.iserbia.rs
No comments
Post a Comment